Jesenja prihrana pčela: da li stimuliše maticu i povećava broj zimskih pčela?
Jesenja prihrana pčela jedna je od najčešćih tema među pčelarima: da li sirup i/ili proteinski dodaci u ranu i kasnu jesen zaista stimulišu maticu i dovode do više „zimskih pčela” boljeg kvaliteta? Ovaj uvod sažima šta nauka trenutno pokazuje i šta to znači za praksu u klimi poput Srbije i srednje Evrope. Savremene studije i monitorinzi (Njemačka — LWG, DeBiMo; Austrija — pregledi u Apidologie; Kanada — Mattila & Otis; Mediteran — novije terenske studije) pokazuju da je primarna uloga jesenjeg sirupa dopuna zaliha, dok nastanak dugovječnih zimskih pčela presudno određuju sezonski signali (opadanje polena, skraćivanje dana) i nizak pritisak varoe. Proteinska pomoć može imati smisla ranije (kraj augusta – rani septembar) ako je polen objektivno oskudan; ali kasno „guranje” legla ne pravi nužno veću zimsku populaciju i može biti kontraproduktivno. U nastavku članka slijedi sažetak ključnih studija, objašnjenje zašto su rezultati ponekad različiti (klima, tajming, rasa, varoa) i jasne, naučno potkrijepljene preporuke kako doći do kvalitetnih zimskih pčela u našim uslovima.
Šta zapravo određuje „rađanje” zimskih pčela
Kolonije u umjerenoj klimi svake jeseni prebacuju biologiju sa „ljetnog” na „zimski” režim: smanjuju leglo i proizvode dugovečne radilice sa većim masnim tijelom i visokim vitelogeninom. To prebacivanje pokreću skraćen dan, pad polena i hemijski signali legla – a ne količina gustog sirupa. Ključna mehanika je da stalna prisutnost otvorenog legla i feromona legla potiskuje fiziologiju dugovječnosti kod radilica; kada polen opadne i leglo se prekine, radilice prelaze u „diutinus” fenotip dugog vijeka (Smedal i sar., 2009, J. Exp. Biol.). journals.biologists.com
„Larvae are especially dependant on protein and brood production is strongly affected by shortages of this nutrient.” (Brodschneider & Crailsheim, 2010). apidologie.org
Implikacija: energija (sirup) je neophodna za zalihe, ali tajming i proteinski status kasnog ljeta određuju kvalitet zimskih pčela; kasno održavanje legla (umjetno ili zbog kasnih paša) može čak odložiti stvaranje „prave” zimske generacije. (Brodschneider & Crailsheim, 2010; Mattila & Otis, 2012). apidologie.orgCambridge University Press & Assessment
Dokazi iz centralne Evrope (klima slična Srbiji)
Nacionalni monitoring Njemačke (DeBiMo)
U sintezama i završnim izvještajima DeBiMo, nakon hiljada merenja na terenu, glavno je: zimski gubici „visoko su povezani” sa varoom u oktobru i pratećim virusima, dok Nosema i lokacija (npr. raps) nisu pokazali značajan efekat na prezimljavanje u poređenju sa varoom.
Citati (sažeto): „hochsignifikanten Zusammenhang zwischen Winterverlusten und dem Varroabefall der Bienen im Oktober…; Risiko se smanjuje sa jačinom društva i mladim maticama.” (str. 6–8 izvještaja 2014–2016). bienenmonitoring.uni-hohenheim.de
Implikacija: Ako i dobijemo malo više jesenskog legla, to ne kompenzuje štetu ako je varoa izmakla kontroli. Praksa treba da gleda na varou prvo, prihranu kao logistiku zaliha, a ne kao „fabriku zimskih pčela”. bienenmonitoring.uni-hohenheim.de
Bavarska terenska studija o „kasnim pašama” (LWG Bayern)
Masovno posmatranje košnica na kasnim pašama (fakelija, gorušica/uljana rotkva, himalajska balsamina) pokazalo je: neke zajednice su imale leglo do kasnog novembra, ali to nije automatski pogoršalo prezimljavanje – presudna je i ovde bila varoa i terapijski tajming.
Cit.: „späte Trachten nicht zwangsläufig zu Problemen bei der Überwinterung.” (LWG IBI, „Späte Trachten”, završni sažetak).
Implikacija: Produženo leglo zbog kasnih paša ili toplog vremena nije samo po sebi ni dobro ni loše — dobro je ako imate nisku varou i dosta polena ranije; loše je ako produženo leglo „hrani” varou u jesen. bienenmonitoring.uni-hohenheim.de
Austrijska škola – nutritivna uloga sirupa i proteina
Pregled Apidologie (Graz grupa) kristalno kaže: ugljeni hidrati = energija, protein/polen = larvalni razvoj; larve su „posebno zavisne od proteina”, a HMF iz pregrejanih/acidifikovanih siropova je rizik.
Cit.: „Larvae are especially dependant on protein…”; „HMF levels of 30 ppm can therefore be regarded as safe for bees.” (Brodschneider & Crailsheim, 2010). Apidologie
Implikacija: Sirup u jesen ne „pravi” zimske pčele, on puni rezervoare. „Zimske pčele” traže pravovremeni polen (kraj ljeta/vrlo rana jesen) i niski pritisak varoe. Apidologiebienenmonitoring.uni-hohenheim.de
Dokazi sa drugih kontinenata (zašto nekad vidimo drugačije ishode?)
Kanada (Ontario) – dvoslojni paket rezultata
Mattila & Otis (2007, Ecological Entomology): kad se produži dostupnost polena, odlaže se prestanak legla i kasni prelaz na „zimski” fenotip; ukupan broj zimskih pčela ostaje sličan. (Sažetak: produžen polen → više jesenskih pčela, ali zimske pčele „kasne”, broj na kraju sličan.) ResearchGate
Mattila & Otis (2012/online; rad iz 2007 u Canadian Entomologist): jasna poruka: „the performance of winter bees was not enhanced by supplementing colonies with pollen in the fall” — dakle, jesenje proteinske pogače same po sebi ne prave „više/boljih” zimskih pčela. Cambridge University Press & Assessment
Smedal et al., JEB 2009: feromoni legla supresuju fiziologiju ekstremne dugovečnosti (visok vitelogenin, masno tijelo) — biološki mehanizam zašto predugo leglo u kasnu jesen može skratiti život pčela koje bi trebalo da budu „zimske”. PubMed
Mediteran/Anadolija i Iberija (jesenje proteine – nijanse)
Topal et al., 2022 (Insects, TR): u specifičnim uslovima (slaba društva posle paše medljike/„pine honey”), jesenje dodatke polena povećale su snagu društava i zimovanje; to su okolnosti manjka kvalitetnog polena i specifična „medljikina” dijeta. (Metod: 48 košnica, 6 grupa – kontrola, sirup, više polen-dijeta, komerc. pogača; praćen razvoj/zimovanje i in-vitro dugovečnost.) MDPI
Španija 2023/24–2025 (ekipa Extremadura): tečni proteinski dodatak + postbiotici u jesen/proljeće: u jesenskom delu nije bilo „eksplozije” legla (logično, sezona ide ka miru), ali su sanitarni pokazatelji i rezerve bili bolji u proljeće, uz manju varou u leglu — što ne pobija gornji zaključak o „zimskim pčelama”, ali ukazuje na potencijalne koristi u sanitariji i startu proljeća (metod: Layens košnice, 38+38 u jesen; 23+23 u proljeće; 1:1 sirup kao nosač). SpringerLink+1
Kada literatura izvještava o suprotnim ishodima (južnije/mekše klime)
Postoje radovi iz toplijih, mediteranskih oblasti gdje je jesen blaža, a vegetacija duže traje – tamo jesenja suplementacija može povećati otvoreno leglo i ponegdje poboljšati prezimljavanje, ali to ne garantuje više zimskih pčela u smislu dugovječnosti, niti se nalazi lako prenose na centralnoevropske uslove.
Španija (jugozapad): tečno hidrolizovani proteinski dodatak je „značajno povećao otvoreno leglo… i smanjio zimsku smrtnost” u dijelu pčelinjaka (García-Vicente i sar., 2024, Research in Veterinary Science). (cit.: „treated hives showed a significant increase in open brood … and a decrease in winter mortality”). Napomena: efekti su praćeni u specifičnom agroklimatu i uz zajednički pristup prirodnoj hrani. dehesa.unex.es
Turska (Egej, borova paša; toplije jeseni): dodatak određenih polena u jesen (npr. Papaver somniferum) dao je veću površinu legla i bolju „wintering ability” u odnosu na kontrolu/sirup (Topal i sar., 2022, Insects). (cit.: „P. somniferum … brood area … and the wintering ability of 92.19%”). Ovi ishodi su dobijeni u uslovima deficita polena nakon specifične pašne situacije (borova medljika) i nisu direktno preslikivi na Srbiju bez sličnog konteksta. MDPI
Zašto se razlikuju nalazi? U mekšim jesenima i pri stvarnom deficitu polena, ciljano ranije (krajem ljeta/rana jesen) i umjereno proteinsko pojačanje može održati kvalitet krajnje ljetne generacije koja će ući u zimu. U hladnijim/centralnoevropskim uslovima, pokušaj da „držite leglo” duboko u jesen obično odlaže tranziciju u zimski fenotip, s malom ili bez neto koristi za zimsku populaciju. (Mattila & Otis, 2012; LWG 2022; Brodschneider & Crailsheim, 2010). Cambridge University Press & Assessmentlwg.bayern.deapidologie.org
Preporuke za praksu u uslovima Srbije (i klimi sličnim: Austrija/Njemačka/Mađarska)
Primarni cilj jesenje prihrane: brzo i potpuno dopuniti zalihe do ciljane mase (gust sirup npr. 2:1 šećer:voda), po mogućnosti u većim obrocima da pčele sirup više skladište nego da stimulišu leglo. (Brodschneider & Crailsheim, 2010). apidologie.org
Varoa ispred svega: planirajte da je varoa niska do oktobra; DeBiMo jasno pokazuje da je jesenja varoa najjači prediktor zimskih gubitaka. (DeBiMo 2014–2016). bienenmonitoring.uni-hohenheim.de
Protein – kada i kako:
Kasno ljeto / rana jesen (avgust–prva polovina septembra): ako je polen objektivno oskudan, umjeren dodatak kvalitetne zamjene može pomoći nutritivno prije nego što kolonija „zaključa” tranziciju (kompatibilno sa radovima iz toplijih regija). (Topal 2022; García-Vicente 2024). MDPIdehesa.unex.es
Sredina/pozna jesen: rutinsko dodavanje proteina radi „držanja” legla ne pokazuje korist za zimsku populaciju u centralnoevropskim uslovima, a može odložiti formiranje zimskih pčela. (Mattila & Otis, 2012). Cambridge University Press & Assessment
pH/HMF disciplina: sirup pripremati svjež, ne grijati dugo, čuvati na hladnijem; ako zakiseljavate, radite blago i izbjegavajte visoke temperature – cilj je bezbjedna hrana sa niskim HMF, ne „kiseliji sirup” po svaku cijenu. (EFSA 2022; Brodschneider & Crailsheim, 2010). PMCapidologie.org
Kasne paše (senf/phacelia/balsamina): mogu produžiti unos i leglo, ali same po sebi ne kvare prezimljavanje ako je varoa pod kontrolom i zalihe su adekvatno upravljane. (LWG, 2022). lwg.bayern.de
Kratak, jasan zaključak
Ne, standardna jesenja prihrana gustim sirupom ne stimuliše maticu na način koji proizvodi više dugovječnih zimskih pčela; njena uloga je dopuna zaliha. (Mattila & Otis, 2012; LWG, 2022; DeBiMo). Cambridge University Press & Assessmentlwg.bayern.debienenmonitoring.uni-hohenheim.de
Da, o sudbini zimskih pčela prioritetno odlučuju: tajming pada legla, varoa/virusi u jesen i kvalitet proteinske ishrane krajem ljeta; „držanje” legla duboko u jesen najčešće odlaže tranziciju bez neto dobitka. (Smedal 2009; Brodschneider & Crailsheim 2010; Mattila & Otis 2012). journals.biologists.comapidologie.orgCambridge University Press & Assessment
Protein je koristan ako je stvarno deficitaran i dovoljno rano, naročito u toplijim krajevima/jesenima; kasno „guranje” proteina radi stimulacije legla nije potkrijepljeno koristima u centralnoevropskim uslovima. (Topal 2022; García-Vicente 2024 vs. Mattila & Otis 2012). MDPIdehesa.unex.esCambridge University Press & Assessment
pH/HMF tretirati kao bezbjednosni, a ne „stimulativni” parametar: držati HMF nisko dobrim postupkom (kratko grijanje ili bez grijanja, svjež sirup, blago zakiseljavanje ako uopšte, hladno skladištenje). (EFSA 2022; Apidologie 2010). PMCapidologie.org
Reference (u tekstu citirane)
Brodschneider, R., & Crailsheim, K. (2010). Nutrition and health in honey bees. Apidologie. („HMF levels of 30 ppm can therefore be regarded as safe for bees…”) apidologie.org
DeBiMo (2014–2016). Schlussbericht Deutsches Bienenmonitoring 2014–2016. („hochsignifikanten Zusammenhang… Varroabefall… Oktober…”) bienenmonitoring.uni-hohenheim.de
EFSA AHAW Panel (Bodin, L., i dr.) (2022). Evaluation of the risks for animal health related to the presence of 5-HMF in feed for honey bees. („…type of sugar used, pH, temperature…”) PMC
García-Vicente, E. J., i dr. (2024). Effects of feeding with a protein liquid supplement… Research in Veterinary Science. („…significant increase in open brood… decrease in winter mortality.”) dehesa.unex.es
LWG IBI (Illies, Heidinger, Berg) (2022). Späte Trachten – Abschlussbericht. („…nicht zwangsläufig zu Problemen… bei rechtzeitiger Behandlung gegen Varroose…”) lwg.bayern.de
Mattila, H. R., & Otis, G. W. (2012). Manipulating pollen supply in honey bee colonies during the fall does not affect the performance of winter bees. The Canadian Entomologist. („…not enhanced by supplementing colonies with pollen in the fall…”) Cambridge University Press & Assessment
Smedal, B., i dr. (2009). Brood pheromone suppresses physiology of extreme longevity in honeybees. Journal of Experimental Biology. journals.biologists.com
Topal, E., i dr. (2022). The Effect of Supplementary Feeding with Different Pollens in Autumn… Insects. („…wintering ability 92.19% u P. somniferum grupi… u specifičnim uslovima…”) MDPI
Praktik tip za kraj: za pčelinjake u Srbiji i susjednim zemljama ciljajte završetak dopune zaliha (gust sirup) do ranog oktobra, držite varou pod kontrolom prije oktobra, i razmišljajte o umjerenoj proteinskoj podršci samo ako je polen realno oskudan i dovoljno rano (avgust–rana polovina septembra). Nakon toga, svaka „stimulacija” nosi više rizika nego koristi. (Sinteza gore navedenih radova). apidologie.orgbienenmonitoring.uni-hohenheim.deCambridge University Press & Assessmentlwg.bayern.de
Gerhard Liebig i jesenja prihrana pčela
Gerhard Liebig (Univerzitet Hohenajm) sproveo je opsežna istraživanja jesenje prihrane i zimovanja pčela. U sedmogodišnjim poljskim pokusima (1999–2005) ispitivao je unos klasičnog šećernog sirupa naspram maltosnog sirupa (sirup od skroba) kod starih i mladih društava na 3–10 lokacija godišnjehonig-duesseldorf.dehonig-duesseldorf.de. Kolonije su redovno procenjivane metodom Liebefelder (broj pčela i razvijenost plodišta) od leta do proleća da bi se pratila njihova populacija tokom i nakon prihrane. Tokom tih pokusa nije primećena ni naznaka štetnog dejstva sirupa od skroba na razvoj ni prezimljavanje pčelahonig-duesseldorf.de. Naprotiv, hranjenje jednim ili drugim smešom dovelo je do istih rezultata: „prirodni feed iz pčelinje perspektive“ (med) i imeni nadomestak (šećer, sirup) ispitanim društvima omogućavaju potpuno podjednak razvoj i prezimljavanjeimkerschule-sh.dehonig-duesseldorf.de. Kako je Liebig rezimirao, tokom sedam godina na ukupno 39 lokacija nije uočen ni negativan, ni pozitivan efekat upotrebe sirupa od skroba u odnosu na klasičan šećerni siruphonig-duesseldorf.de. Pokazalo se da vrsta prihrane nije značajno uticala ni na gradaciju ili iskoristivost hrane, niti na preživljavanje zimske generacije.
Bez uticaja tipa hrane. U svim ispitivanjima razvoj pčelinjih društava i rezultati prezimljavanja bili su „ekvivalentni“ bez obzira na vrstu prihranehonig-duesseldorf.deimkerschule-sh.de. Drugim rečima, hronične razlike između godina (uslovi zime i varoe) bile su veće od bilo kakvih razlika uzrokovanih hranomhonig-duesseldorf.de. Grafički prikazi Liebigovih podataka (npr. Abb.3 u njegovom izveštaju) pokazuju sličnu relativnu snagu kolonija na proleće kod grupa hranjenih šećerom i onih hranjenih skrobnim sirupomhonig-duesseldorf.de. Tome u prilog ide i nezavisna studija: u eksperimentu sa uporednim grupama, društva na šećeru i na medu su se „razvijala i prezimljavala eksaktno podjednako dobro“imkerschule-sh.de. Savremene analize (Bogdanov i sar., 2004, i drugi) takođe zaključuju da pčele jednako uspešno koriste šećerne zamene kao i med, pa Liebigove nalaze podržavaju konsenzus da je najvažniji adekvatan unos i skladištenje energije, a ne specifična vrsta šećera.
Rezultati eksperimenta sa strukturom društva (2005). U manjem eksperimentu objavljenom 2005. Liebig je manipulirao plodištem u kasno leto: 21 društvo postavio je sredinom septembra bez meda i polena, a zatim je kod nekih društava uklonio kompletno sazrelo leglo, dok je kod drugih dodao dodatno leglo iz inficiranih društava, ostavljajući treću grupu netaknutu (kontrola)uni-hohenheim.de. Očekivana je razlika u starosnoj strukturi i broju pčela koje će ući u zimu – što se i dogodilo – ali nije bilo efekta na prezimljavanje. Kako Liebig izveštava, „Brutentnahme bzw. Brutgabe wirkte sich deutlich auf die Alterstruktur und die Einwinterungsstärke, nicht aber auf die Überwinterung aus“uni-hohenheim.de. Drugim rečima, iako su društva sa dodatnim leglom zimi imala značajno više pčela u rasadu (stimulisan razvoj popunjenijeg jata), njihove stope gubitaka zimi nisu bile lošije, niti su društva bez dodatnog legla masovno propadala. Ovaj nalaz naglašava da povećani broj mladih pčela u jesen (zimske generacije) sam po sebi ne garantuje bolje prezimljavanje – ključ je u zdravlju i odsustvu bolesti (npr. varoe) kod zimske generacijebienenjournal.deuni-hohenheim.de.
Stimulacija matice i prihrana. Liebig nije pronašao da prihrana samom po sebi „prouzrokuje“ dodatno polaganje matice u kasno leto. U svojim praktičnim preporukama ističe da prvo mora biti osigurano da je mlada maticа dobro oplodena i plodnošću „u normi“, pa tek tada sledi hranjenjebienenjournal.de. Kako sam napominje: „Mit der Fütterung beginne ich erst, wenn ich sicher bin, dass die Nachschaffungskönigin die ‚richtigen Eier‘ legt“bienenjournal.de. Drugim rečima, maticu ne treba „namamljivati“ hranom ako njena reproduktivna sposobnost nije dokazana. Moderne studije potvrđuju da je glavni pokretač prekida polaganja u jesen kraći dan i unutrašnji ritam društva, a ne samo unos hrane. Liebigov stav – da se prvi hranidbeni potezi postavljaju tek kada je ćelija matice stabilna – odgovara današnjem konsenzusu da se snaga leta (da li se još uzgaja leglo) određuje višestrukim faktorima (sezona, tresetno stanje rojeva, toplotni uslovi), te da sam šećerni sirup ne može „zamajavati“ maticu ukoliko ona ili okolnosti to ne dozvoljavaju.
Zaključci i savremeni kontekst. Liebig zaključuje da je pravilna, pravovremena prihrana ključ dobrog zimovanja, ali da kvalitativne razlike između šećera, sirupa ili meda ne izazivaju značajnije razlike u ishodu zimovanja. Njegovi eksperimenti višestruko potvrđuju da pčelinja društva sa pravovremenim zalihama od 12–20 kg (oko 6 punih satnih mera) zimi mogu preživeti nezavisno od toga jesu li to bila šećerna voda ili dobro pripremljen dodatak (sirup)honig-duesseldorf.deimkerschule-sh.de. Ovi rezultati se slažu sa najnovijim saznanjima: naprimer, sistematičke komparacije pokazuju da sezonski uravnotežen med i dekstroza (šećerna otopina) omogućavaju identičan razvoj kolonija i prezimljavanjeimkerschule-sh.dehonig-duesseldorf.de. Dakle, Liebigov zaključak da „Stärkesirup… kako god da ga formulišete, ne pokazuje nikakve loše efekte”honig-duesseldorf.de odražava opšte prihvaćeni stav. Istovremeno, on napominje da treba voditi računa o ostalim faktorima (npr. pravovremeno otklanjanje varoe pre setve zimske generacije) jer upravo zdravlje i broj zimske generacije od 5.000–10.000 pčela glavni su prediktori uspeha zimeuni-hohenheim.debienenjournal.de.
Literatura i izvori: Liebigovi tekstovi i izveštaji (1993–2005) – npr. „Getreidestärkesirup: besser als sein Ruf“ (DBJ 2005) i godišnji laboratorijski izveštaj 2005 – jasno ukazuju na gornje nalaze. Među citiranim izvorima nalaze se i stručni časopisi i članci u kojima su Liebigovi podaci objedinjeni i interpretiranihonig-duesseldorf.deimkerschule-sh.debienenjournal.deuni-hohenheim.de. Oni potvrđuju da Liebigovi zaključci o hrani jesu u skladu sa savremenim naučnim konsenzusom o neophodnosti jesenje prihrane, ali ne i o zamršenim efektima specijalnih zamena za med. Većina stručnjaka danas se slaže da je za matice i zimsku generaciju mnogo važnija količina i pravovremenost hrane nego njena precizna hemijska kompozicija, što Liebig u praksi i zaključcima jasno naglašava.
Hvala vam na ovim informacijama, napokon da se vidi istina. Ubismo se u jesen stimulisati maticu dodavajući sirup a ono nema veze sa vezom. Čitajući ovo shvatam da su zablude godinama provlačene prepisivajući dela drugih autora ne prateći naučna saznanja. Jedino što me buni jeste da li redak sirup u jesen daje mogućnost većeg broja zimskih pčela ili se ovaj tekst odnosi i na redak i na težak (kako ste vi napisali u članku) gust sirup? Hvala Vam. Nastavite samo ovako.
Kratko razjašnjenje: Tekst se odnosi i na ređi i na gušći sirup. U jesen cilj nije stimulacija matice već dopuna zaliha. Zato ređi sirup 1:1 (prolećni stimulans) nije prvi izbor u jesen. Za jesen preporučujemo gušće sirupe 3:2 ili 2:1, jer se brže prerađuju i zatvaraju i unose manje vlage u košnicu.
Naučni oslonci (sažeto):
Bavarski LWG je višegodišnjim terenskim praćenjem utvrdio da sama koncentracija jesenjeg sirupa ne utiče merljivo na snagu društva posle zime; presudni su tajming i ukupna količina unesene hrane (LWG „Fütterung von Bienenvölkern”).
Radovi Mattila & Otis pokazuju da produžavanje jesenjeg negovanja legla (čak i uz proteinske dodatke) ne povećava broj niti učinak „zimskih pčela”; prelazak na zimski režim pre svega diktiraju opadanje polena i skraćivanje dana, a ne naš sirup.
Gerhard Liebig je u kasnoletnjim ogledima svesno dodavao i oduzimao zatvoreno leglo (pojačavao/slabio društva) i pokazao da to menja starosnu strukturu i jačinu na ulasku u zimu, ali ne menja ishod prezimljavanja niti prolećni razvoj (DBJ, 2005).
Od čega zaista zavise broj i kvalitet zimskih pčela:
Nizak nivo varoe u avgustu–septembru (i prateći virusi) – najjači prediktor zimskog ishoda.
Dobar pristup polenu krajem leta / vrlo rano u jesen – da negovateljice odgaje fiziološki „bogate” mlade pčele (vitelogenin, masno telo) koje ulaze u zimu.
Sezonski signali (skraćivanje dana, opadanje polena) – kolonija prirodno prelazi na „zimski režim”; kasno forsiranje legla obično nije korisno.
Pravovremeno obezbeđene i zatvorene zalihe – 3:2 ili 2:1 su praktično rešenje; sama koncentracija nije presudna, važno je da se dopuna završi na vreme i u dovoljnoj količini (LWG).
Kvalitetna matica i opšte zdravlje zajednice.
Preporuka za praksu: posle skidanja medišta hranite 3:2 ili 2:1, završite glavnu dopunu do sredine septembra, po potrebi dopunite do kraja meseca. Cilj je oko 15–22 kg zatvorenih zaliha (u zavisnosti od tipa košnice) i stroga kontrola varoe. Ređi sirup 1:1 u kasnoj jeseni ne pravi više zimskih pčela, a unosi više vlage koju pčele moraju da ispare.
Hvala još jednom – drago mi je da je tekst koristan!
Ne razume zašto onda u svakoj literaturi ( dobro ne baš u svakoj ali u većini literature) piše da se stimuliše matica u jesen da ima što više zimskih pčela?
Hvala, Luka, na pitanju — razumem nedoumicu.
Zašto „većina literature” piše da treba stimulisati maticu u jesen? Najčešće iz ovih razloga:
Mešanje pojmova „kasno leto” i „kasna jesen”. Mnoge knjige pod „jesen” podrazumevaju kraj avgusta–početak septembra, dok mi često mislimo na oktobar. Stimulacija ređim sirupom (1:1) ima smisla ranije, kada još ima polena; u kasnoj jeseni cilj je dopuna zaliha gustim sirupom (3:2 ili 2:1), ne „pravljenje” više pčela.
Druga klima i paše. Preporuke iz mediteranskih/blagih područja (kasne prirodne paše, obilje polena) ne daju iste ishode u našoj kontinentalnoj klimi.
Starija literatura i varoa. Deo preporuka potiče iz vremena pre savremenog razumevanja varoe i virusa. Danas znamo da je nizak nivo varoe u avgustu–septembru presudan za broj i kvalitet zimskih pčela (nemačka nacionalna praćenja – DeBiMo).
Terminološke razlike. „Stimulativno hranjenje” se ponegde koristi kao sinonim za „održati ritam zajednice dok traje paša”, a ne nužno kao recept da kasno forsiramo leglo.
Šta pokazuju noviji radovi:
Mattila & Otis (2007): dodavanje proteina u ranoj/poznoj jeseni može kratkotrajno povećati leglo, ali ne povećava konačan broj zimskih pčela niti njihov učinak na proleće; sezonski signali (pad polena, kraći dan) određuju prelaz na „zimski” fenotip.
LWG Bayern (DE, službena uputstva): koncentracija jesenjeg sirupa nije dokazano uticala na snagu posle zime; važni su tajming i ukupna količina dopunjene hrane.
Gerhard Liebig (Hohenheim): u ogledima je čak dodavao/oduzimao leglo (pojačavao/slabio društva) i utvrdio da to ne menja ishod prezimljavanja ni prolećni razvoj — menja se samo struktura i jačina na ulazu u zimu.
Praksa, ukratko:
Fokus u avgustu–septembru: varoa i polen (da se odgoje dobro uhranjene mlade pčele).
Kada krene opadanje polena i noći zahlade, prelazi se na dopunu zaliha: gusti sirup 3:2 ili 2:1, završiti na vreme (do sredine/kraja septembra).
Ne očekivati da će „puna hranilica” u kasnoj jeseni „napraviti” više zimskih pčela — broj i kvalitet određuju varoa + tajming i prirodni sezonski signali, a sirup je logistika zaliha.
Hvala još jednom na dobrom pitanju!
Vidim da je urednik, pisac teksta skroman i bira reči, ali može se slobodno reći da prepisuju jedni od drugih ne vodeći računa o naučnim novim saznanjima i informacijama.
Poštovani Andrija, hvala na pojašnjenju — razumem šta želite da kažete.
Tačno je da se u starijoj literaturi često ponavljala preporuka o „stimulaciji u jeseni“. Međutim, to nije nužno posledica „prepisivanja“, već kombinacije tadašnjih okvira:
pod „jesen“ se često mislilo na kasno leto (kraj avgusta/početak septembra), a ne na oktobar;
druga klima i paše (blaže jeseni, više polena) — prenos iskustava iz takvih uslova;
period pre savremenog razumevanja varoe i virusa (DWV), bez dugogodišnjih monitoringa;
malo standardizovanih ogleda i statistike; dosta „pravila palca“ iz prakse koje su autori preuzimali jedni od drugih kao radnu pretpostavku.
Danas imamo više podataka (terenski monitorinzi, standardizovani ogledi, bolje razumevanje varoe/virusa), pa se težište pomera sa kasne stimulacije na: pravovremenu dopunu zaliha (3:2 ili 2:1), kontrolu varoe u avgustu–septembru i završetak radova dok je toplo. Moj cilj nije diskreditovanje ranijih autora, nego ažuriranje preporuka prema novijim dokazima i našoj klimi.
Ako imate konkretne savremene radove koji za naše uslove pokazuju trajnu korist kasne stimulacije na broj zimskih pčela, rado ću ih pogledati i uvrstiti u tekst. Hvala na korektnom komentaru i doprinosu diskusiji!