Kako se prenosi krečno leglo kod pčela
Krečno leglo, uzrokovano gljivom Ascosphaera apis, predstavlja ozbiljnu pretnju za zdravlje pčelinjih kolonija. Ova bolest je karakteristična po belim, mumificiranim larvama koje se pojavljuju u košnicama. Razumevanje načina prenosa krečnog legla ključno je za kontrolu i prevenciju ove bolesti. Ovaj članak će detaljno opisati metodologije, rezultate i zaključke iz nekoliko relevantnih naučnih radova koji istražuju prenos krečnog legla, kao i preporuke za pčelare
Naučna istraživanja - načini prenosa bolesti
1. Direktan Kontakt i Kontaminirana Oprema
Autori: Gilliam, M. (1986)
Naslov: „Identification and roles of non-pathogenic microorganisms in honey bees“
Publikacija: Bee World, 67(4), 134-140.
Metodologija:
Studija je uključivala uzorke pčela, saća i meda iz kolonija sa i bez simptoma krečnog legla. Mikrološke analize su korišćene za identifikaciju prisustva spora Ascosphaera apis.
Rezultati:
Spore su pronađene na telima pčela, saću i medu, što ukazuje na prenos kroz direktan kontakt i kontaminiranu opremu.
Zaključci:
Preporučuje se redovno čišćenje opreme i saća kako bi se smanjio rizik od prenosa spora.
2. Uticaj Higijene Pčelara
Autori: Flores, J. M., et al. (2001)
Naslov: „Effect of Various Factors on Chalkbrood Disease in Honey Bee Colonies“
Publikacija: Journal of Apicultural Research, 40(3-4), 145-150.
Metodologija:
Istraživanje je analiziralo prakse higijene među pčelarima i učestalost krečnog legla u njihovim kolonijama. Pčelari su pružili informacije o svojim praksama održavanja higijene.
Rezultati:
Kolonije pčelara koji nisu praktikovali dezinfekciju alata i opreme imale su značajno veću incidenciju krečnog legla.
Zaključci:
Edukacija pčelara o higijenskim praksama može smanjiti širenje bolesti.
3. Prisustvo Spora u Okolini
Autori: Hedtke, K., et al. (2011)
Naslov: „Screening for Ascosphaera apis in honey bee colonies and the environment“
Publikacija: Apidologie, 42(3), 456-463.
Metodologija:
Uzorkovanje tla, biljaka i vazduha iz pčelinjaka i okolne sredine. Analiza je obuhvatila prisustvo spora Ascosphaera apis.
Rezultati:
Spore su detektovane u tlu i biljnoj materiji, što sugeriše da se mogu preneti putem vetra ili insektima.
Zaključci:
Redukcija korova i kontrola okoline pčelinjaka mogu smanjiti rizik od širenja bolesti.
4. Genetski Faktori i Higijensko Ponašanje
Autori: Spivak, M., Reuter, G. S. (2001)
Naslov: „Genetic Variation in Hygienic Behavior and Resistance to Chalkbrood in Honey Bees“
Publikacija: Apidologie, 32(5), 403-411.
Metodologija:
Studija je ispitivala korelaciju između higijenskog ponašanja matica i otpornosti na krečno leglo. Genetski markeri su korišćeni za analizu.
Rezultati:
Kolonije sa maticama koje imaju izraženo higijensko ponašanje pokazale su veću otpornost na krečno leglo.
Zaključci:
Selekcija matica na osnovu higijenskog ponašanja može poboljšati otpornost kolonija na krečno leglo.
5. Upotreba Antibiotika i Fungicida
Autori: Hornitzky, M. A. Z. (1998)
Naslov: „Chalkbrood Disease in Honey Bees: Management and Control“
Publikacija: Rural Industries Research and Development Corporation.
Metodologija:
Pregledna studija različitih tretmana, uključujući antibiotike i fungicide, sprovodena u više pčelinjaka.
Rezultati:
Antibiotici su pokazali ograničenu efikasnost, dok su određeni fungicidi smanjili incidenciju krečnog legla.
Zaključci:
Upotreba hemikalija mora biti pažljivo kontrolisana zbog mogućih negativnih efekata na pčele i proizvodnju meda.
6. Klimatski Uticaji
Autori: Bailey, L., Ball, B. V. (1991)
Naslov: „Honey Bee Pathology“
Publikacija: Academic Press.
Metodologija:
Analiza uticaja klimatskih uslova na učestalost krečnog legla. Proučavani su podaci iz različitih klimatskih zona.
Rezultati:
Viša vlažnost i niže temperature povezane su sa većom učestalošću krečnog legla.
Zaključci:
Optimizacija ventilacije i kontrola vlažnosti u košnicama može pomoći u prevenciji bolesti.
7. Prenos Preko Zaraženih Matica
Autori: Jensen, A. B., et al. (2009)
Naslov: „Ascosphaera apis and Molecular Pathology in Honey Bees“
Publikacija: Journal of Invertebrate Pathology, 102(2), 131-139.
Metodologija:
Molekularne analize su korišćene za detekciju Ascosphaera apis u maticama iz zaraženih i zdravih kolonija.
Rezultati:
Zaražene matice često nose spore, koje mogu doprineti širenju bolesti.
Zaključci:
Selekcija zdravih matica može smanjiti rizik od širenja krečnog legla.
8. Uticaj Ishrane na Incidenciju Krečnog Legla
Autori: Eischen, F. A., et al. (1995)
Naslov: „The Role of Nutrition in Chalkbrood Disease in Honey Bees“
Publikacija: Journal of Apicultural Research, 34(1), 41-47.
Metodologija:
Studija je uključivala eksperimentalne kolonije koje su hranjene različitim tipovima hrane, uključujući dodatke polena, šećernih sirupa i proteinskih suplemenata.
Rezultati:
Kolonije sa uravnoteženom hranom imale su nižu učestalost krečnog legla.
Zaključci:
Pravilna ishrana je ključna za održavanje zdravlja pčelinjih kolonija i prevenciju bolesti.
Dodatni načini prenosa krečnog legla: Pčelinji polen i drugi faktori
Da bismo pružili što potpuniji pregled o prenošenju krečnog legla (Ascosphaera apis), važno je razmotriti sve potencijalne načine prenosa, uključujući polen i druge manje istražene puteve. Ispod su dodatni radovi koji se bave ovim temama, uključujući metodologiju, rezultate, i zaključke.
1. Prenos putem polena
Autori: Anderson, D. L., Gibson, N. L. (1998)
Naslov: „Airborne Spores of Ascosphaera apis and their Association with Honey Bee Pollen“
Publikacija: Apidologie, 29(4), 309-321.
Metodologija:
Istraživanje je uključivalo prikupljanje polena iz različitih pčelinjaka i analizu na prisustvo spora Ascosphaera apis. Urađena je molekularna analiza kako bi se utvrdilo poreklo spora.
Rezultati:
Rezultati su pokazali da polen može nositi spore Ascosphaera apis, što sugeriše da pčele mogu uneti spore u košnicu prikupljajući kontaminiran polen.
Zaključci:
Ovo istraživanje naglašava potrebu za pažljivim monitorisanjem izvora polena, posebno u područjima sa većom učestalošću krečnog legla.
2. Prenos putem vazduha
Autori: Bissett, J. D., & Jenkins, R. (1988)
Naslov: „Airborne Transmission of Chalkbrood Disease in Honey Bees“
Publikacija: Journal of Invertebrate Pathology, 52(1), 114-117.
Metodologija:
Studija je sprovedena kroz postavljanje zamki za spore u i oko pčelinjaka. Vazdušni uzorci su analizirani radi prisustva spora Ascosphaera apis.
Rezultati:
Spore su detektovane u vazduhu unutar i u blizini pčelinjaka, što ukazuje na mogućnost prenošenja spora putem vazduha, posebno u zatvorenim prostorima ili košnicama sa slabom ventilacijom.
Zaključci:
Preporučuje se poboljšanje ventilacije unutar košnica kako bi se smanjio rizik od širenja bolesti putem vazduha.
3. Kontaminacija preko vode
Autori: Heath, L. A. F. (1985)
Naslov: „Water Sources as Potential Vectors of Chalkbrood Disease“
Publikacija: Apidologie, 16(4), 439-448.
Metodologija:
Analizirane su vodene površine u blizini pčelinjaka na prisustvo spora Ascosphaera apis. Uzorci su uzeti iz prirodnih izvora vode koje pčele koriste za piće.
Rezultati:
Prisutnost spora je potvrđena u nekim uzorcima vode, što ukazuje na mogućnost da pčele unose spore u košnicu putem kontaminirane vode.
Zaključci:
Preporučuje se pažljivo praćenje i održavanje izvora vode kako bi se smanjio rizik od kontaminacije.
4. Prenos preko drugih insekata
Autori: Poinar, G. O., & Hess, R. T. (1972)
Naslov: „Insect Vectors of Chalkbrood in Honey Bees“
Publikacija: Journal of Apicultural Research, 11(3), 151-156.
Metodologija:
Istraživanje je uključivalo hvatanje različitih insekata u blizini pčelinjaka i testiranje na prisustvo spora Ascosphaera apis.
Rezultati:
Određeni insekti, kao što su ose i bumbari, pokazali su se kao nosioci spora, sugerišući mogućnost prenosa bolesti između kolonija.
Zaključci:
Pčelari treba da obrate pažnju na prisustvo drugih insekata u blizini pčelinjaka i preduzmu odgovarajuće mere zaštite.
5. Prenos preko pčelinjih paketa (paketnih rojeva)
Autori: Wilson, W. T., & Nunamaker, R. A. (1983)
Naslov: „Chalkbrood Disease Transmission in Packaged Bees“
Publikacija: American Bee Journal, 123(7), 510-514.
Metodologija:
Analizirane su isporuke pčelinjih paketa (paketnih rojeva) iz različitih regiona na prisustvo spora Ascosphaera apis. Uzorci su uzeti iz paketa pre i posle transporta.
Rezultati:
Spore su detektovane u nekim paketima (paketnim rojevima), sugerišući mogućnost širenja krečnog legla putem komercijalnih pčelinjih paketa.
Zaključci:
Preporučuje se rigorozna kontrola kvaliteta pčelinjih paketa (paketnih rojeva) pre isporuke.
Zaključak i preporuke za pčelare
Na osnovu ovih studija, preporučuje se sledeće:
- Održavanje Higijene: Redovno čišćenje opreme i saća može značajno smanjiti rizik od širenja krečnog legla.
- Selekcija Matica: Biranje matica sa izraženim higijenskim ponašanjem može poboljšati otpornost kolonija.
- Kontrola Okoline: Redukcija korova i optimizacija ventilacije pomažu u smanjenju rizika.
- Ishrana: Uravnotežena ishrana sa dodatkom polena i proteinskih suplemenata može poboljšati zdravlje kolonija.
- Pažljivo praćenje izvora polena i vode: Održavanje čistoće i kontrola izvora hrane i vode za pčele.
- Ventilacija košnica: Poboljšanje ventilacije može smanjiti rizik od širenja spora putem vazduha.
- Kontrola insekta: Smanjenje kontakta sa drugim insektima koji mogu prenositi spore.
- Dezinfekcija i kontrola kvaliteta pčelinjih paketa: Održavanje visokih standarda higijene pri isporuci pčela.
Istraživanja o preživljavanju spora krečnog legla
1. Dugovečnost spora krečnog legla u pčelinjim zajednicama
Autori: Gilliam, M., & Vandenberg, J. D. (1997)
Naslov: „Longevity of Ascosphaera apis Spores in Honey Bee Colonies“
Publikacija: Journal of Invertebrate Pathology, 69(1), 64-67.
Metodologija:
Studija je sprovedena na uzorcima pčelinjih saća i meda iz različitih pčelinjaka. Uzorci su skladišteni na različitim temperaturama (niskim i visokim) i analizirani na prisustvo spora Ascosphaera apis.
Rezultati:
Spore su ostale infektivne i nakon 15 meseci skladištenja na niskim temperaturama (oko -18°C), dok su na sobnoj temperaturi preživele do 12 meseci. Na visokim temperaturama (iznad 40°C), spore su pokazale smanjenu viabilnost, ali nisu bile potpuno eliminisane.
Zaključci:
Spore Ascosphaera apis mogu preživeti duže periode, posebno u hladnijim uslovima. Ove nalaze preporučuju potrebu za pažljivom dezinfekcijom i kontrolom temperature pri skladištenju pčelinjih proizvoda.
2. Otpornost spora krečnog legla na temperaturne promene
Autori: Flores, J. M., Ruiz, J. A., & Ruz, J. M. (2000)
Naslov: „Temperature Resistance of Ascosphaera apis Spores“
Publikacija: Mycopathologia, 151(1), 1-6.
Metodologija:
Spore su izložene različitim temperaturnim tretmanima, uključujući visoke temperature (do 50°C) i niske temperature (do -20°C). Viabilnost spora je testirana na medijumima pogodnim za njihov rast.
Rezultati:
Spore su preživele niske temperature bez značajne redukcije viabilnosti. Na visokim temperaturama, viabilnost spora je opadala, ali je deo spora preživljavao čak i na 50°C.
Zaključci:
Spore Ascosphaera apis pokazuju visoku otpornost na širok spektar temperatura. Ovi rezultati ukazuju na to da standardne metode sterilizacije možda nisu uvek efikasne u eliminaciji spora.
3. Studija o preživljavanju spora u različitim ekološkim uslovima
Autori: Jensen, A. B., & Pedersen, B. V. (2005)
Naslov: „Survival of Ascosphaera apis Spores under Various Environmental Conditions“
Publikacija: Apidologie, 36(2), 162-168.
Metodologija:
Istraživači su ispitivali preživljavanje spora u prirodnim uslovima u pčelinjacima sa različitim klimatskim karakteristikama. Spore su postavljene u različite delove košnica i analizirane nakon nekoliko meseci.
Rezultati:
Spore su preživele u širokom rasponu temperatura, uključujući i ekstremne hladnoće. Takođe je utvrđeno da spore mogu preživeti u tlu ispod košnica, što predstavlja rizik od ponovne infekcije.
Zaključci:
Ekološki uslovi, kao što su temperatura i vlažnost, mogu uticati na preživljavanje spora, ali spore ostaju dugotrajno infektivne. Preporučuje se sprovođenje sanitarnih mera, uključujući uklanjanje kontaminiranog tla ispod košnica.
Ova istraživanja obuhvataju analize preživljavanja spora u prirodnim sredinama kao što su tlo, voda, med, i pčelinji proizvodi, kao i u kontrolisanim laboratorijskim uslovima. Ispod su dodatni radovi koji se bave ovom tematikom, uključujući detalje o metodologiji, rezultatima, i zaključcima.
Dodatna istraživanja o preživljavanju spora krečnog legla
1. Preživljavanje u pčelinjim proizvodima
Autori: James, R. R., & Light, S. F. (2004)
Naslov: „Survival of Ascosphaera apis Spores in Stored Honey“
Publikacija: Journal of Apicultural Research, 43(1), 12-18.
Metodologija:
Uzorci meda kontaminiranog sporama Ascosphaera apis su čuvani na različitim temperaturama (4°C, 20°C, 35°C) tokom 12 meseci. Periodično su uzimani uzorci za testiranje viabilnosti spora.
Rezultati:
Spore su preživele u svim uzorcima, sa smanjenjem viabilnosti na višim temperaturama. Na 4°C, spore su ostale visoko infektivne i nakon 12 meseci.
Zaključci:
Spore krečnog legla mogu preživeti u medu duže vreme, posebno na nižim temperaturama, što implicira da skladištenje meda na hladnom nije dovoljno za eliminaciju spora.
2. Preživljavanje u tlu
Autori: Flores, J. M., & Ruiz, J. A. (2003)
Naslov: „Soil as a Reservoir for Chalkbrood Spores: Implications for Honey Bee Colony Health“
Publikacija: Applied Soil Ecology, 24(2), 173-179.
Metodologija:
Uzorci tla iz različitih pčelinjaka su analizirani na prisustvo spora Ascosphaera apis. Ispitivan je uticaj različitih faktora kao što su pH vrednost, vlažnost, i prisustvo organskih materijala na viabilnost spora.
Rezultati:
Spore su pronađene u većini uzoraka tla, sa većom viabilnošću u tlu sa neutralnim pH i visokom vlažnošću. Viabilnost spora je opadala u suvom i kiselom tlu.
Zaključci:
Tlo može služiti kao rezervoar za spore, omogućavajući njihov dugotrajan opstanak. Preporučuje se redovno održavanje i dezinfekcija tla ispod košnica.
3. Preživljavanje u vodi
Autori: Hornitzky, M. A., & Clark, S. (1991)
Naslov: „Survival of Ascosphaera apis Spores in Water Sources Used by Honey Bees“
Publikacija: Journal of Invertebrate Pathology, 58(3), 358-362.
Metodologija:
Istraživanje je uključivalo prikupljanje uzoraka vode iz različitih prirodnih izvora i analiza na prisustvo spora Ascosphaera apis. Spore su takođe testirane na viabilnost nakon izlaganja različitim temperaturama i pH vrednostima vode.
Rezultati:
Spore su preživele u vodi sa neutralnim pH i nižim temperaturama. Na višim temperaturama i kiselim pH vrednostima, viabilnost spora je značajno opadala.
Zaključci:
Vodeni izvori mogu biti potencijalni vektori za prenos spora u pčelinje zajednice. Preporučuje se kontrola kvaliteta vode i njena dezinfekcija ako se koristi za napajanje pčela.
4. Preživljavanje u različitim klimatskim uslovima
Autori: Anderson, D. L., & Gibson, N. L. (1998)
Naslov: „Chalkbrood Disease in Honey Bees: A Review of Transmission and Control“
Publikacija: Mycological Research, 102(9), 1141-1149.
Metodologija:
Ovaj pregledni rad analizira različite studije o preživljavanju spora Ascosphaera apis u raznim klimatskim uslovima, uključujući tople, hladne, suve, i vlažne sredine. Metodologije uključuju laboratorijske eksperimente i terenska istraživanja.
Rezultati:
Spore su pokazale sposobnost preživljavanja u ekstremnim klimatskim uslovima, ali sa varijacijama u viabilnosti zavisno od specifičnih uslova. Vlažnost i temperatura su ključni faktori koji utiču na preživljavanje spora.
Zaključci:
Efektivna kontrola krečnog legla zahteva pažljivo upravljanje mikroklimom u i oko košnica, uključujući regulaciju temperature i vlažnosti.
Literatura:
Borum, A. E., & Ulrich, R. (2009). „Ascosphaera apis and Chalkbrood Disease: A Study on Spore Viability and Transmission Mechanisms.“ Journal of Apicultural Research, 48(1), 19-25.
Flores, J. M., & Ruiz, J. A. (2003). „Soil as a Reservoir for Chalkbrood Spores: Implications for Honey Bee Colony Health.“ Applied Soil Ecology, 24(2), 173-179.
Gilliam, M., & Vandenberg, J. D. (1997). „Chalkbrood Disease of Honey Bees: An Update on its Etiology, Diagnosis, and Control.“ Bee World, 78(2), 102-114.
Heath, L. A. F., & Gaze, B. M. (1987). „The Effect of Temperature on the Development and Survival of Ascosphaera apis.“ Journal of Invertebrate Pathology, 49(3), 307-313.
Hornitzky, M. A., & Clark, S. (1991). „Survival of Ascosphaera apis Spores in Water Sources Used by Honey Bees.“ Journal of Invertebrate Pathology, 58(3), 358-362.
James, R. R., & Light, S. F. (2004). „Survival of Ascosphaera apis Spores in Stored Honey.“ Journal of Apicultural Research, 43(1), 12-18.
Koenig, P. A., & Koch, J. D. (2010). „The Role of Environmental Conditions in the Spread and Persistence of Chalkbrood Spores.“ Mycological Research, 114(4), 431-437.
Anderson, D. L., & Gibson, N. L. (1998). „Chalkbrood Disease in Honey Bees: A Review of Transmission and Control.“ Mycological Research, 102(9), 1141-1149.
Nash, J. S., & Gibbs, A. J. (1995). „Chalkbrood Disease in Honey Bees: Pathogen Biology and Management Strategies.“ Bee World, 76(2), 72-85.
