Oksalna kiselina zimi – kako poslednjim tretmanom oboriti varou, a ne oslabiti pčele

Oksalna kiselina zimi već godinama važi za „poslednji udar“ na varou, ali među pčelarima i dalje postoji dilema koliko je ovaj tretman zaista bezbedan za pčele. Jedni tvrde da bez zimskog nakapavanja nema ozbiljne kontrole varoe, dok drugi upozoravaju da oksalna može dodatno da skrati život zimskih pčela koje su već oštećene ubodima i ishranom varoe.

Oksalna kiselina zimi zato ne sme da bude tema zasnovana samo na iskustvu i pričama sa pčelarskih skupova, već na onome što su pokazala naučna istraživanja i terenski ogledi: koliko zaista obara varou, kakve nuspojave ima na odrasle pčele i leglo, u kojim dozama i uslovima je korist veća od rizika – а kada prelazimo granicu posle koje više štetimo nego što pomažemo društvu.

Da bismo razdvojili mitove od činjenica, oslonimo se na ono što je zaista objavljeno u naučnim časopisima i na ozbiljne stručne analize poput radova Randyja Olivera (ScientificBeekeeping). Scientific Beekeeping+2MDPI+2

Red košnica prekrivenih snegom na tihom zimskom pčelinjaku
Idealno vreme za oksalnu kiselinu je period bez legla – obično u kasnoj jeseni ili početkom zime, kada je sva varoa na odraslim pčelama.

Dugo se verovalo da varoa pije „krv“ pčele (hemolimfu). Nova istraživanja su pokazala nešto mnogo gore:

  • Varroa destructor se primarno hrani masnim telom pčele, organom koji je funkcionalno sličan jetri kod sisara – ključnim za imunitet, metabolizam i detoksikaciju. ADS+3PNAS+3PubMed+3
  • Radovi Kanbar & Engels detaljno opisuju da varoa pravi rane u kutikuli (hitinu) pčele/pupae, koje ostaju otvorene veći deo razvojne faze i predstavljaju ulaz za bakterije i druge patogene. PubMed+2European Journal of Entomology+2

Bez ikakvog tretmana, većina studija pokazuje da većina društava kolabira za 2–3 godine zbog kombinacije varoe i virusa koje ona prenosi. actavet.vfu.cz+2OUP Academic+2

Zato je pitanje „da li tretirati“ odavno zatvoreno – pravo pitanje je čime i kako tretirati da šteta po pčele bude najmanja, a efikasnost na varou najveća.

Pčela sa varoom pod lupom i kristali oksalne kiseline na tamnoj podlozi
Oksalna kiselina je snažan kontaktni akaricid – znatno toksičnija za varou nego za odraslu pčelu kada se primeni u odgovarajućoj dozi.

Oksalna kiselina (OA):

  • je prirodno prisutna u medu i u hemolimfi pčele u malim količinama MDPI+1
  • u Evropi je zvanično odobrena kao veterinarski lek za suzbijanje varoe kod pčela, i koristi se već decenijama u više zemalja. MDPI+2ResearchGate+2

Zahvaljujući tome što je mnogo toksičnija za varou nego za pčelu, oksalna je postala ključni deo „prirodnijih“ (bez rezidua u vosku) strategija suzbijanja varoe. MDPI+1

Ali – „prirodno“ ne znači „bezopasno“. Nauka vrlo jasno pokazuje da OA ima i negativne efekte na odrasle pčele i na leglo, ako se koristi pogrešno.

Tačan hemijski mehanizam još nije do kraja razjašnjen, ali više radova sugeriše: OUP Academic+2MDPI+2

  • kontaktno delovanje – kristali i rastvor OA oštećuju povrinu tela varoe
  • izaziva pojačano grooming ponašanje kod pčela (intenzivnije čišćenje), što dodatno skida varou sa pčela
  • deo delovanja verovatno je preko promene pH i osmotskog pritiska na površini varoe

U praksi, OA je posebno efikasna protiv fazu „na pčeli“ (foretička varoa) – zato je idealna za bezlegli period, kada je gotovo sva varoa na odraslim pčelama.

Rademacher, Harz & Schneider (2017, časopis Insects) detaljno su ispitivali:

  • letalnu i subletalnu toksičnost OA za pojedinačne pčele u kavezima
  • oralnu i kontaktnu (dermalnu) primenu oksalne dihidrat (OAD) MDPI+2PubMed+2

Rezultati:

  • postoje doze pri kojima se ne primećuje povećana smrtnost (NOAEL), i doze pri kojima smrtnost značajno raste (LOAEL) – posebno pri oralnom unosu
  • čak i kada ne ubija odmah, OA može:
    • skratiti životni vek tretiranih pčela
    • promeniti ponašanje (manje nege legla, promenjena aktivnost)
    • izazvati promene pH i oštećenja epitela u digestivnom traktu

Drugim rečima: oksalna jeste stres za pčelu – nije „čaj od kamilice“ – ali se pokazalo da u dozama koje se koriste za zimsko nakapavanje taj stres društvo uglavnom može da podnese, dok varoa trpi mnogo veću štetu.

Pčelar zimi nakapava oksalnu kiselinu između ramova kao tretman protiv varoe
Zimsko nakapavanje oksalne kiseline u bezlegloj zajednici – najčešći način primene u praksi.

Ovo je ključ za pčelarsku praksu.

Evropski istraživači su još početkom 2000-ih detaljno ispitivali zimsko nakapavanje OA u bezleglim društvima:

  • standardni protokol:
  • efikasnost: u više ogleda 90–99% oborenih varoa kod bezleglih društava
  • prezimljavanje: u nekim serijama zabeležen je mali početni zaostatak u razvoju u proleće (npr. oko 85% jačine kontrolnih društava u martu), ali do kraja proleća tretirana društva obično sustignu kontrole. apiservices.biz+2Taylor & Francis Online+2

Review radovi (Rademacher & Harz 2006; kasnije Rademacher et al. 2017) zaključuju da je jednokratno zimsko nakapavanje OA u bezleglu:

  • visoko efikasno protiv varoe
  • dobro podnošljivo za pčele, ako se poštuju:

Iako tema tvog članka nije sublimacija, važno je pomenuti jer pčelari porede metode:

  • LASI istraživanje (Al Toufailia i sar., 2015) pokazuje da je sublimacija OA pri dozi ~2,25 g po bezleglom društvu:
    • efikasna (oko 97% mortaliteta varoe u bezleglu)
    • izaziva 3–12 puta manju smrtnost pčela u prvih 10 dana posle tretmana nego nakapavanje ili prskanje
    • rezultira društvima sa više legla u proleće. Taylor & Francis Online+2beeculture.com+2
  • Papežíková i sar. (2016) porede sublimaciju OA sa amitrazom i ne nalaze lošije prezimljavanje kod OA; naprotiv, kondicija društava je bar jednaka ili bolja. actavet.vfu.cz

Poruka za pčelare: i nakapavanje i sublimacija mogu dati odlične rezultate, ali sublimacija generalno deluje nježnije prema odraslim pčelama, dok nakapavanje zahteva još strožije poštovanje pravila (jednom, bezleglo, prava doza).

Randy Oliver je detaljno analizirao evropske radove i svoje terenske rezultate u seriji tekstova o oksalnoj kiselini. U članku „Oxalic Acid: Part 1 – Questions, Answers, and More Questions“ navodi: Scientific Beekeeping+1

  • kao standardnu zimsku šemu:
    • rastvor ~2,8–3,2% OA (w:w) u šećernom sirupu
    • 3–5 ml po zauzetoj ulici pčela, jednom kada društvo uđe u bezleglo
  • ističe da su te preporuke direktno zasnovane na radovima Charrière & Imdorf i drugih evropskih autora
  • naglašava kritičnu grešku:
    • ponavljanje zimskog nakapavanja iste generacije zimskih pčela
    • prevelike koncentracije i količine rastvora

Njegov zaključak (slobodnim rečima): Oksalna teče sporo, ali sigurno kroz društvo – višestruko nakapavanje zimskih pčela može biti „tihi ubica“. Jedan tretman u bezleglu, u tačnoj dozi, daje odličan odnos koristi i rizika. Scientific Beekeeping

Špric sa rastvorom oksalne kiseline iznad ulice pčela u LR košnici
Pravilna doza oksalne kiseline (3–5 ml po ulici pčela) ključna je da tretman bude efikasan, a da se pčele što manje opterete.

Ovo je mesto gde nauka postaje vrlo „oštra“ prema letnjem nakapavanju.

Rad „Indirect effects of oxalic acid administered by trickling method on honey bee brood“ (Journal of Apicultural Research) je često citiran, i s razlogom: ResearchGate+2Taylor & Francis Online+2

  • dva tretmana 3% OA nakapavanjem (5 ml po ulici) u prisustvu otvorenog legla
  • rezultati:
    • iz ćelija je uklonjeno oko 9–13% mladih i starih larvi posle svakog tretmana
    • površina otvorenog legla u tretiranim društvima bila je 17,5% manja i ostala takva oko 2 meseca
    • u kontrolnim društvima, u istom periodu, površina otvorenog legla je porasla za više od 30%

Autori jasno zaključuju da nakapavanje OA u prisustvu otvorenog legla tokom leta nije bezbedno i da dovodi do značajnog usporavanja razvoja društva.

  • Gregorc i sar. pokazali su da prskanje OA po larvama može izazvati ozbiljna oštećenja crevnog epitela i visoku smrtnost ćelija. ResearchGate+1
  • Radovi Higes i sar. i drugi koje citiraju Jack i sar. (2020) beleže negativne efekte OA na razvoj, ponašanje, fiziologiju i dugovečnost pčela kada su izložene visokim dozama ili ponovljenim tretmanima. OUP Academic+1

Zato danas praktično sve ozbiljne preporuke naglašavaju: Nakapavanje oksalne spada u tretmane za BEZLEGLO. U prisustvu legla – korist je manja, a šteta po larve i razvoj društva veća.

Na terenu često čujemo rečenicu: „Ako je varoa probušila hitin, oksalna ulazi kroz ranu i ubija pčelu – zato zimsko nakapavanje skraćuje život zimskih pčela.“

Hajde da je razložimo:

  1. Varoa zaista pravi rane u kutikuli pčele i pupae, koje ostaju otvorene veći deo pupalnog razvoja. To je potvrđeno mikroskopskim pregledima (Kanbar & Engels, 2003–2005). bees.caes.uga.edu+3PubMed+3European Journal of Entomology+3
  2. Varoa se hrani masnim telom, ključnim za imunitet, proizvodnju voska, detoksikaciju, hormonima itd. (Ramsey i sar., 2019). Takve pčele su već ozbiljno oslabljene – čak i bez oksalne. agnr.umd.edu+3PNAS+3PubMed+3
  3. Oksalna kiselina dokazano skraćuje životni vek dela tretiranih pčela i menja njihovo ponašanje, posebno ako je doza visoka ili tretman ponovljen. MDPI+2PubMed+2
  4. U terenskim ogleda sa jednokratnim zimskim nakapavanjem u bezleglu, tretirana društva ipak generalno bolje prezimljavaju od netretiranih sa visokom varoom. Scientific Beekeeping+3apiservices.biz+3Taylor & Francis Online+3

Dakle, potpuno je logično da:

  • već oštećene, „izbušene“ pčele lošije podnose svaki dodatni stres (uključujući i OA),
  • deo tih pčela će verovatno umreti ranije nego da nisu tretirane oksalnom.

Uprkos broju radova, do danas:

  • ne postoji objavljen naučni rad koji direktno upoređuje preživljavanje:
    • pčela sa vidljivim varooznim ranama vs. neoštećenih pčela
    • nakon zimskog nakapavanja OA u bezleglu, u realnim uslovima društva

Drugim rečima – tvrdnja: „oksalna zimi masovno ubija pčele kroz rupe od varoe” je za sada hipoteza, ne dokaz.

Ono što možemo pošteno da kažemo:

  • Oksalna može dodatno skratiti životni vek najstarijih i najviše oštećenih zimskih pčela.
  • Ali u bilansu na nivou društva, kod ispravno izvedenog zimskog nakapavanja, dobit od snažnog obaranja varoe veća je od gubitka nekoliko dodatno oslabljenih pčela – što pokazuju terenska istraživanja prezimljavanja. MDPI+3apiservices.biz+3Taylor & Francis Online+3
  • koristiti u periodu bez legla (prirodno bezleglo zimi ili veštački izazvano zatvaranjem matice) Taylor & Francis Online+1
  • kao „završni udar“ na varou – ali ne kao jedini tretman u sezoni
  • posebno korisno ako je nivo varoe pre zime već spušten drugim merama (organski preparati, prekid legla, biotehničke mere) OUP Academic+2beeculture.com+2

7.2. Kako?

  • koristiti proverene komercijalne preparate i pratiti uputstvo proizvođača (koncentracija, količina po ulici pčela)
  • jednom u toku bezleglog perioda – ne praviti „drugu turu“ po istoj generaciji zimskih pčela
  • ne koristiti nakapavanje u prisustvu otvorenog legla (zbog dokazane štete po leglo) ResearchGate+2Taylor & Francis Online+2
  • ako se pretera sa dozom (prejak rastvor, previše ml po ulici)
  • ako se nakapavanje ponavlja više puta iste zime
  • ako se koristi u prisustvu legla, posebno više puta zaredom
  • ako je društvo već „na kolenima“ od varoe (kasno leto/jesen) – tada bilo koji dodatni stres može ubrzati kolaps, a krivica se često nepravedno svaljuje na oksalnu. MDPI+2OUP Academic+2

„Oksalna kiselina nije ni čarobni eliksir ni smrtonosni otrov, već snažan alat koji pčelaru može da spasi društva od varoe – ako se koristi u pravo vreme, na pravi način i u pravoj dozi.“

Vaga na stolu sa bočicom oksalne kiseline na jednoj strani i varoom na drugoj, kao simbol koristi i rizika zimskog tretmana
Zimsko tretiranje oksalnom kiselinom je stalno traženje balansa između koristi – obaranja varoe – i rizika po same pčele.
  • Varroa ozbiljno oštećuje pčele (masno telo, rane u hitinu, virusi).
  • Oksalna kiselina ima svoju cenu po pčele, ali je ta cena manja od štete koju pravi nekontrolisana varoa, kada se OA primeni jednom, u bezleglu i u propisanoj dozi.
  • Ne postoje dokazi da zimskim nakapavanjem „masovno ubijamo pčele probušene od varoe“, ali znamo da dodatni stres može skratiti život najugroženijih jedinki – zato je cilj držati varou nisko tokom cele sezone, a zimsko nakapavanje koristiti kao završni, kontrolisani tretman, a ne kao „spas u minut do 12“.

Sve što je ovde napisano o oksalnoj kiselini zimi zasnovao sam na dostupnim naučnim istraživanjima, stručnim radovima i ličnim saznanjima iz prakse. Ne sporim da mogu postojati i drugačija iskustva ili novije informacije do kojih ja nisam došao. Ako imate naučno potkrepljene podatke, rezultate ogleda ili ozbiljna praktična zapažanja koja idu u prilog drugačijem zaključku, biće mi drago da ih podelite u komentarima – da zajedno, kao pčelari, dođemo do najbolje moguće prakse suzbijanja varoe koja što manje šteti pčelama.

Pčelari su međusobno snažno povezani: ako je varoa dobro suzbijena u komšijinom pčelinjaku, manja je opasnost i za vaš. Zato je u interesu svih nas da iskreno delimo iskustva, nove podatke i najbolje metode lečenja – za zdravije pčele i stabilnije prinose meda.

Za opšti pregled načina pripreme rastvora, prednosti i upozorenja pri radu sa ovim sredstvom pogledajte i članak
„Oksalna kiselina u pčelarstvu – prirodan tretman za varou“.

Takođe, za pravilno čuvanje pripremljenog rastvora pogledajte članak
Oksalna kiselina – pravilan način čuvanja rastvora .

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

error: Content is protected !!