Razlozi za prestanak legla kod pčela: Detaljno objašnjenje
Razlozi za prestanak legla kod pčela mogu biti raznovrsni i složeni, a svi su podržani naučnim istraživanjima. Ovi razlozi su ključni za razumevanje zdravlja i održivosti pčelinje kolonije. U nastavku su predstavljeni detaljni opisi svakog faktora koji može dovesti do prekida legla kod pčela.
Nedostatak Hrane
Nedostatak polena i nektara je jedan od glavnih razloga zašto pčele prestaju sa leglom. Pčele zavise od polena kao glavnog izvora proteina, koji je ključan za ishranu larvi. Kada je polen oskudan, pčele smanjuju broj larvi koje hrane, a matica smanjuje polaganje jaja kako bi sačuvala resurse kolonije. Ovo se najčešće dešava tokom sušnih perioda ili kada u okolini nema dovoljno cvetajućih biljaka (Hrassnigg & Crailsheim, 2005).
Loše vremenske prilike, poput dužih kišnih perioda ili niskih temperatura, mogu ograničiti prikupljanje hrane. U takvim situacijama, pčele prelaze u režim štednje, što dovodi do smanjenja legla jer ne mogu obezbediti dovoljno resursa za ishranu svih larvi (Seeley, 1985).
Zarazne Bolesti i Štetočine
Varroa destructor je jedan od najozbiljnijih parazita koji pogađaju pčelinje kolonije. Ovaj parazit se hrani hemolimfom pčela i može preneti smrtonosne viruse koji uništavaju leglo. Kada je kolonija ozbiljno infestirana, pčele instinktivno uklanjaju zaraženo leglo, a matica prestaje sa polaganjem jaja kako bi smanjila populaciju Varroe (Rosenkranz et al., 2010).
Virusne infekcije, poput Deformisanog krilnog virusa (DWV), prenose se Varroom i izazivaju deformacije pčela, uključujući matice. Zaražene matice polažu manje jaja, što može dovesti do prekida legla (Genersch, 2010).
Nosema ceranae, mikrosporidijski parazit, izaziva disfunkciju u digestivnom traktu pčela, što dovodi do njihove slabosti i smrti. Zaražene pčele ne mogu adekvatno hraniti larve, što dovodi do smanjenja ili prestanka legla (Higes et al., 2008).
Problemi sa Maticom
Starost ili bolest matice značajno utiče na polaganje jaja. Stara ili bolesna matica proizvodi manje feromona, što dovodi do smanjenja kohezije u koloniji i prestanka legla (Winston, 1987). Kada matica postane neproduktivna, pčele radilice mogu prestati sa gajenjem larvi.
Gubitak matice izaziva privremeni prekid legla dok kolonija ne proizvede novu maticu. Tokom ovog perioda, radilice prestaju sa gajenjem legla kako bi se fokusirale na uzgoj nove matice (Tarpy, 2003).
Promene u Sezoni
Sezonski ciklus prirodno utiče na smanjenje legla u jesen. Smanjenje temperature i kraći dani signaliziraju pčelama da je vreme za prelazak u zimsku fazu, što uključuje prestanak gajenja legla kako bi se smanjila potrošnja resursa (Seeley & Visscher, 1985).
Priprema za zimu je prirodan proces u kojem pčele smanjuju broj jaja i legla kako bi sačuvale energiju i resurse za hladne mesece. Ovo smanjenje legla je ključan deo njihovog prilagođavanja sezonskim promenama (Ament et al., 2008).
Pesticidi
Izloženost pesticidima, posebno neonikotinoidima, može ozbiljno ugroziti zdravlje pčela. Pesticidi uzrokuju dezorijentaciju i smanjuju sposobnost pčela radilica da sakupljaju hranu, što može dovesti do smanjenja legla ili čak kolapsa kolonije (Pettis et al., 2012).
Stres
Stres uzrokovan seljenjem ili manipulacijom košnicama može dovesti do smanjenja legla. Pčele koje su pod stresom zbog čestih promena u okruženju ili zbog intenzivne manipulacije košnicom često prestaju sa gajenjem legla dok se ne prilagode novim uslovima (Simone-Finstrom & Spivak, 2012).
Genetika i Selekcija
Genetski faktori mogu takođe uticati na sklonost pčela da smanje leglo u određenim uslovima. Neke linije pčela su selektirane da prirodno smanjuju leglo kada su izložene stresu ili nedostatku hrane, kao deo njihove adaptacije na specifične ekološke ili klimatske uslove (Guzmán-Novoa et al., 2005).
Starost kolonije
Starost pčela radilica takođe može uticati na smanjenje legla. Starije pčele radilice gube sposobnost da efikasno hrane larve, što može dovesti do smanjenja legla, naročito tokom kasne sezone kada je procenat starijih pčela veći (Robinson, 1992).
Feromonska disrupcija
Problemi sa komunikacijom unutar košnice mogu nastati zbog poremećaja u proizvodnji ili percepciji feromona. Feromoni matice i radilica su ključni za koordinaciju aktivnosti u košnici. Ako se ovi signali poremete, pčele mogu postati dezorijentisane, što može dovesti do prekida legla (Slessor et al., 2005).
Nedostatak prostora u košnici
Prenatrpanost košnice može uzrokovati da matica ima manje prostora za polaganje jaja. Kada košnica postane prenatrpana pčelama i saćem, može doći do smanjenja legla, a u ekstremnim slučajevima, kolonija može pokušati da se roji (Seeley, 1995).
Izlaganje hemikalijama u K-košnici
Upotreba hemikalija za tretman bolesti može imati negativan uticaj na pčele. Prekomerna ili nepravilna upotreba hemikalija može oštetiti zdravlje matice i radilica, što može dovesti do smanjenja ili prestanka legla (Rosenkranz et al., 2010).
Nedostatak vode
Dehidracija kolonije može izazvati prekid legla. Pčele koriste vodu za razne svrhe, uključujući termoregulaciju košnice i razređivanje hrane za larve. Nedostatak pristupa vodi može dovesti do toga da pčele smanje ili prekinu gajenje legla kako bi očuvale vodu za sopstveno preživljavanje (Park, 1928).
Kako pčelar može prepoznati razloge za prekid legla
Prepoznavanje uzroka za prekid legla kod pčela zahteva pažljivo posmatranje stanja u košnici i njenom okruženju. Svaki od navedenih razloga ima određene pokazatelje i simptome koji mogu pomoći pčelaru da identifikuje uzrok. Evo nekoliko saveta kako prepoznati svaki od mogućih razloga za prekid legla:
Nedostatak Hrane
Pokazatelji: Smanjene zalihe polena i meda u košnici, prazne ili minimalno popunjene ćelije saća, slab razvoj larvi. Takođe, pčelari bi trebali obratiti pažnju na stanje u prirodi i proceniti dostupnost izvora polena u okolini pčelinjaka.
Kako prepoznati:
- Pregled zaliha u košnici: Pregledajte količinu polena i meda u košnici. Ako su zalihe niske, nedostatak hrane je verovatni uzrok.
- Stanje u prirodi: Obratite pažnju na prisustvo cvetajućih biljaka u blizini pčelinjaka. Pčelar bi trebalo da prati fenološki razvoj biljaka u okolini, kako bi procenio da li su izvori polena adekvatni. Na primer, ako je prolazak cvetanja većine biljaka završen, a nove polenarice nisu još u cvetu, to može ukazivati na problem sa dostupnošću hrane.
- Blizina izvora polenarica: Proverite da li u okolini pčelinjaka postoji dovoljan broj polenarica koje cvetaju i obezbeđuju hranu za pčele. Ako su biljke u okolini pčelinjaka u fazi kada ne proizvode dovoljno polena, to može biti uzrok smanjenja legla.
Zarazne Bolesti i Štetočine
Pokazatelji: Prisustvo deformisanih pčela, mrtvih larvi, ili ćelija sa nepravilnim poklopcima. U slučaju Varroe, pčelar može primetiti tamne, oštećene larve ili bele tačkice na radilicama (varroa grinje).
Kako prepoznati: Uradite detaljan pregled košnice, tražeći znakove parazita (Varroa), mrlje ili tragove dijareje (Nosema), ili deformisane krilne strukture. Ako postoje takvi simptomi, infekcija ili parazit su verovatno uzrok.
Problemi sa Maticom
Pokazatelji: Nepravilno ili raspršeno leglo, ćelije bez jaja, prisustvo trutovskih ćelija umesto radiličkih. Nedostatak ujednačenog legla često ukazuje na problem sa maticom.
Kako prepoznati: Pregledajte matičnu ćeliju i ponašanje pčela. Ako je matica prisutna, ali postoji nepravilno leglo ili je nema, matica može biti bolesna ili stara. Ako nema matice, pčele će početi da proizvode matičnjake za zamenu.
Promene u Sezoni
Pokazatelji: Smanjenje legla tokom jeseni ili zime je normalno. U proleće i leto, aktivnost legla bi trebalo da se poveća.
Kako prepoznati: Obratite pažnju na sezonske promene. Ako je prekid legla u jesen ili zimu, to je prirodan proces pripreme za zimu.
Pesticidi
Pokazatelji: Iznenadni gubitak pčela, dezorijentisane pčele ispred košnice, ili mrtve pčele unutar ili ispred košnice. Mogu se primetiti i poremećaji u ponašanju pčela.
Kako prepoznati: Ako se košnica nalazi blizu polja gde se koriste pesticidi, ili ako primetite iznenadno uginuće pčela, pesticidi su mogući uzrok.
Stres
Pokazatelji: Smanjenje legla nakon transporta košnica ili intenzivnog pregleda i manipulacije. Pčele mogu postati uznemirene i manje aktivne.
Kako prepoznati: Ako ste nedavno preselili košnice ili intenzivno radili sa njima, smanjenje legla može biti posledica stresa.
Genetika i selekcija
Pokazatelji: Neke linije pčela prirodno smanjuju leglo u određenim uslovima, posebno u periodima stresa ili nedostatka resursa.
Kako prepoznati: Ako imate selektiranu liniju pčela koja je poznata po smanjenju legla u određenim uslovima, ovo može biti genetski faktor.
Starost kolonije
Pokazatelji: Prisustvo većeg broja starijih pčela i manje aktivnosti u košnici. Leglo može biti neujednačeno, sa manje novih larvi.
Kako prepoznati: Ako je kolonija starija i ako dominiraju starije pčele radilice, smanjenje legla može biti posledica toga.
Feromonska Disrupcija
Pokazatelji: Dezorijentisano ponašanje pčela, smanjena kohezija kolonije, nepravilno ili raspršeno leglo.
Kako prepoznati: Ako primetite neobične mirise u košnici ili smanjenu koheziju među pčelama, feromonska disrupcija može biti uzrok.
Nedostatak prostora u košnici
Pokazatelji: Prenatrpanost saća, mala količina praznih ćelija za polaganje jaja, pojava matičnjaka.
Kako prepoznati: Ako je saće puno meda, polena, i larvi, a malo je praznih ćelija, nedostatak prostora može biti uzrok smanjenja legla.
Izlaganje hemikalijama u košnici
Pokazatelji: Promene u ponašanju pčela nakon tretmana košnice hemikalijama, smanjena aktivnost matice i radilica.
Kako prepoznati: Ako ste nedavno koristili hemikalije za tretman bolesti, a primetite smanjenje legla, ovo može biti posledica hemijskog stresa.
Nedostatak vode
Pokazatelji: Manja aktivnost pčela, dehidracija kolonije, smanjenje legla tokom sušnog perioda.
Kako prepoznati: Ako je temperatura visoka i ako nema dostupnih izvora vode u blizini košnice, nedostatak vode može biti uzrok.
Zaključak
Razlozi za prestanak legla kod pčela su brojni i kompleksni. Razumevanje ovih faktora je ključno za uspešno vođenje pčelinje kolonije i osiguravanje njenog zdravlja. Bez obzira na to da li je uzrok bolest, stres, genetski faktori, ili nedostatak resursa, svaki od ovih aspekata zahteva pažnju pčelara kako bi se održala produktivnost i vitalnost kolonije.
Reference:
- Hrassnigg, N., & Crailsheim, K. (2005). Differences in drone and worker physiology in honeybees (Apis mellifera L.). Apidologie, 36(2), 255-277.
- Seeley, T. D. (1985). Honeybee ecology: A study of adaptation in social life. Princeton University Press.
- Rosenkranz, P., Aumeier, P., & Ziegelmann, B. (2010). Biology and control of Varroa destructor. Journal of Invertebrate Pathology, 103, S96-S119.
- Genersch, E. (2010). Honey bee pathology: current threats to honey bees and beekeeping. Applied Microbiology and Biotechnology, 87(1), 87-97.
- Higes, M., Martín-Hernández, R., & Meana, A. (2008). Nosema ceranae in Europe: an emergent type C nosemosis. Apidologie, 39(6), 588-611.
- Winston, M. L. (1987). The biology of the honey bee. Harvard University Press.
- Tarpy, D. R. (2003). Genetic diversity within honeybee colonies prevents severe infections and promotes colony growth. Proceedings of the Royal Society of London. Series B: Biological Sciences, 270(1510), 99-103.
- Seeley, T. D., & Visscher, P. K. (1985). Survival of honeybees in cold climates: the role of inbreeding and outbreeding. Bee World, 66(2), 59-71.
- Ament, S. A., Wang, Y., & Robinson, G. E. (2008). Nutritional regulation of division of labor in honeybees: toward a systems biology perspective. Wiley Interdisciplinary Reviews: Systems Biology and Medicine, 10(5), 472-482.
- Pettis, J. S., vanEngelsdorp, D., Johnson, J., & Dively, G. (2012). Pesticide exposure in honey bees results in increased levels of the gut pathogen Nosema. Naturwissenschaften, 99(2), 153-158.
- Simone-Finstrom, M., & Spivak, M. (2012). Increased resin collection after parasite challenge: a case of self-medication in honey bees? PLoS ONE, 7(3), e34601.
- Guzmán-Novoa, E., Eccles, L., Calvete, Y., McGowan, J., Kelly, P. G., & Correa-Benítez, A. (2010). Varroa destructor is the main culprit for the death and reduced populations of overwintered honeybee (Apis mellifera) colonies in Ontario, Canada. Apidologie, 41(4), 443-450.
- Robinson, G. E. (1992). Regulation of division of labor in insect societies. Annual Review of Entomology, 37(1), 637-665.
- Slessor, K. N., Winston, M. L., & Le Conte, Y. (2005). Pheromone communication in the honeybee (Apis mellifera L.). Journal of Chemical Ecology, 31(11), 2731-2745.
- Seeley, T. D. (1995). The Wisdom of the Hive: The Social Physiology of Honey Bee Colonies. Harvard University Press.
- Park, O. W. (1928). The role of water in the colony life of honeybees. Journal of Economic Entomology, 21(3), 466-470.
Na zalost duga susa kod mene. Nema polena ni za lek. Pregledao kosnice. U njima hrane dovoljno ali otvorenog legla ni jedna celija. Uzima danak susno vreme. Videcemo kako ce se pcele pripremiti za zimu?! Prosto se bojim za masno tkivo koje im treba ili mozda da budem bezbrizan jer je priroda vec sve uredila pa i pcelu prilagodila da opstane i pod ovakvim losim vremenskim i pasnim prilikama? Vreme ce pokazazi?! Hvala na tekstu k9ji ste podelili sa nama. Medno.
Naravno, možeš završiti odgovor sa preporukom za čitanje tog članka. Evo kako bih to formulisao:
Poštovani,
Hvala vam što ste podelili svoje iskustvo i zabrinutost. Razumem da je duga suša i nedostatak polena izuzetno izazovna situacija za pčelinje zajednice, posebno kada se radi o pripremi za zimu. Masno telo pčela igra ključnu ulogu u njihovoj dugovečnosti i sposobnosti da prežive zimu, jer služi kao rezervoar energije i podržava njihov imuni sistem.
Priroda je, međutim, pčele prilagodila da prežive i u nepovoljnim uslovima. Pčele su neverovatno otporne i imaju sposobnost da prilagode svoje aktivnosti u skladu sa resursima koje imaju na raspolaganju. Čak i kada polena nema dovoljno, pčele mogu smanjiti broj legla kako bi sačuvale energiju i resurse. Ova prirodna prilagodljivost često im omogućava da prežive čak i u najtežim uslovima.
Ipak, kako bismo im dodatno pomogli, preporučujem da, ako je moguće, obezbedite svojim pčelama alternativne izvore proteina, kao što su polenovi kolači ili komercijalno dostupne zamene za polen. Naučna istraživanja su pokazala da ove zamene, kao što su mešavine sojinog brašna, pivskog kvasca i sušenog mleka u prahu, mogu uspešno obezbediti pčelama neophodne proteine i pomoći u održavanju zdravog nivoa masnog tela, čak i u uslovima kada prirodni polen nije dostupan.
Važno je napomenuti da, iako zamene za polen mogu biti korisne u periodima oskudice, prirodni polen je nezamenjiv u pogledu hranljivih materija koje pruža. Stoga, zamene treba koristiti pažljivo i samo kada su zaista potrebne, birajući proverene i kvalitetne proizvode.
Za više informacija o najboljim suplementima za zamenu prirodnog polena, njihovim štetnostima, postojanosti i preporučenim količinama, predlažem da pročitate članak na sledećem linku: Najbolji suplementi za zamenu prirodnog polena – štetnosti, postojanost i preporučene količine.
Praćenje stanja u košnici i pružanje dodatne ishrane može značajno povećati šanse za uspešno prezimljavanje vaših pčela. Iako se priroda često prilagođava i pronalazi načine da preživi, kao pčelari možemo učiniti mnogo da podržimo naše pčele u ovim izazovnim vremenima.
Nadamo se da će vaša zajednica uspešno prebroditi ove izazove i biti spremna za zimu. Medno!