Formiranje rojeva - planirano razrojavanje
Za razliku od prirodnog rojenja vestacko – planirano razrojavanje je takvo razrojavanje u kojima, ako pcelar uradi sve kako treba, pcelar drzi sve uzde u svojim rukama. Sam planira vreme rojenja (obicno onda kada prodje glavna velika paša) i sam bira pcelinje zajednice koje želi razrojiti.
Postoji nekoliko različitih metoda razrojavanja željene pčelinje zajednice :
- Izdvajanje određenog broja ramova sa leglom i određene količine pčela uz dodavanje nove, mlade oplođene maice;
- Stresanjem pretežno mladih pčela sa ramova sa leglom u košnice sa satnim osnovama ili
pripremljenim izgrađenim ramovima uz dodavanje mlade oplođene matice ili zrelog matičnjaka; - Uzimanje 1-2 rama sa leglom i pčelama iz više jačih zajednica tako da se dobije
društvo jačine 5-6 ramova i doda se mlada oplođena matica ili zreo matičnjak; - Matičnjak s dodatkom tri rama legla i pripadajućim pčelama i dva okvira meda s pčelama.
Prilikom formiranja rojeva vodite računa o...
U svim navedenim tehnološkim postupcima u nedostatku mlade oplođene matice sutradan treba dodati zreo matičnjak. Kod izdvajanja dela društva (legla) sa pčelama ili kod stresanja pčela naročitu pažnju treba obratiti da se i stara matica ne strese ili prebaci iz osnovnog društva.
Oduzimanje legla, pčela i hrane neće oslabiti osnovna društva nego će im dati potsticaj za brži razvoj i spreći će pojavu rojevnog nagona. Istovremeno na mesto oduzetih ramova treba dodati satne osnove kako bih ih mlade pčele i jako društvo što pre izgradilo. Za razmnožavanje pčelinjih društava kao najpogodnije su se pokazale košnice nastavljače, u prvom redu košnice tipa Langstrot – Rut (LR). Kada se društvo razvije na dva ili tri nastavka, možemo ga deliti na više načina – možemo u jednom nastavku ostaviti staru maticu, a u drugi nastavak dodati mladu maticu ili zreo matičnjak ili raditi neke druge kombinacije, u zavisnosti od želje pčelara (Laktić, Z. 1994.).
Formiranje rojeva u farar košnici
Neko moje mišljenje (možda se neko neće složiti sa mnom) jeste da je najlakše rojeve napraviti u farar košnici. Jednostavno pustite da se pčelinje društvo razvije na dva ili tri nastavka. Kada se pčelinja zajednica tako razvije uzmete nastavke iznad nastavka koji stoji na podnjači i postavite na novu podnjaču na novo mesto. Znači ako ste pustili da se pčelinja zajednica nesmetano razvija na tri farar nastavka, drugi nastvak i treći (od podnjače) premestite na novu podnjaču na novo mesto. Postavite preko nastvaka zbeg sa hranilicom i krov. Prehranite šećernim sirupom jer će novonastali rojevi ostati bez ščela izletnica. Na nastavak koji je ostao na podnjači i na starom mestu dodate nastavak sa izgrađenim saće, ili mešavinom izgrađenog saća i ramovima sa satnim osnovama (može i nastavak samo sa satnim osnovama). Nakon pet dana pregledate svaki od nastavaka i vidite gde ima najlmađeg legla. Tamo gde ste pronašli najmlađe leglo možete biti sigurni da je tu matica i tom društvu nema potrebe dodavati maticu ili zreo matičnjak. U ona dva nastvaka (gde nema mladog legla) verovatno (ako je bilo mladog legla prilikom prenosa nastavaka) ima započetih matičnjaka. Poskidajte (pokidajte) započete matičnjake i dodajte mladu sparenu maticu ili zreo matičnjak. Nastavite da prihranjujete novonatali roj i ne uznemiravajte je barem desetak dana otvaranjem. Nakon desetak dana proverite prijem matice ili oplodnju matice iz zrelog matičnjaka.
Aleksandrova metoda pravljenja rojeva
Aleksandrova metoda se sastoji u tome da u prazan nastavak stavimo jedan ram sa leglom i maticom, a ostatak nastavka popunimo okvirima sa izgrađenim saćem i stavimo ga na mesto osnovnog društva (na podnjaču). Na njega stavimo matičnu rešetku, a na nju nastavak sa ostatkom leglom. Posle 9-10 dana u tom će nastavku celokupno leglo biti poklopljeno i biće izgrađen određen broj matičnjaka, koje treba porušiti. Nakon rušenja započetih matičnjaka ovaj nastavak treba premestiti na drugo mjesto (na novu podnjaču) i dodati mladu oplođenu maticu ili zreli matičnjak. U ovom slučaju stara matica je zalegla dosta
stanica saća mladim leglom i dobila je staru pčelu, a roj koji smo napravili ovom metodom je dosta jak (Laktić, Z. 2008.).
Pelletova metoda pravljenja rojeva
Za ovaj model razmnožavanja zajednice uzimamo jaku zajednicu. Na podnjaču zajednice stavljamo prazan nastavak. U nastavak stavimo staru maticu s jednim ramom gdje je i leglo. Dodamo 9 ramova sa saćem i satnim osnovama. Taj formirani nastavak s maticom prekrijemo matičnom rešetkom na koju stavimo nastavak s praznim saćem. Na taj nastavak stavimo onaj nastavak sa leglom pčelama i medom (staro plodište). U tom nastavku nedostaje jedan ram koji smo uzeli s maticom. Zbog toga na njegovo mesto stavimo novi prazan ram. Važno je sada na tom nastavku, bivšem plodišnom nastavku, otvoriti leto. Nakon 24 sata stavi se zreli matičnjak u nastavak, gdje smo otvorili leto, između okvira s leglom.
Kada se matica izleže, kroz to gornje leto odlazi na oplodnju. Nakon oplodnje matica će početi nosti jaja u gornjem plodištu, a stara matica sve to vreme nosi jaja u svom nastavku, koji se nalazi na podnjači košnice. Kada bude veći broj okvira s leglom u gornjem plodištu s mladom maticom popunjen, možemo ga premestiti na drugo mesto kao novi roj. Stare će se pčele vratiti, a mlade će ostati s mladom maticom i nastaviti razvoj (Laktić, Z. 2008.).
Napomenuo bih samo ( da ne kažem dodao) da je dobro da izmešu drugog nastavka i trećeg se postavi još jedna matična rešetka, a leto na trećem nastavku otvoru na suprotnu stranu od donjeg leta na podnjači.
